Ljevač zvona Ivana Krstitelj Rabljanin rodio se baš ovdje , na otoku Rabu, sedamdesetih godina 15. stoljeća.
Ljevačko umjeće izučio je od venecijanskih i rapskih majstora i tako postigao titulu najvećeg hrvatskog renesansnog majstora ljevača zvona i topova od bronce.
Svoju prvu ljevaonicu otvorio je na starom dijelu grada Raba. Nedavno su u Kaldancu pronađeni ostaci ljevaonice , pa se pretpostavlja da je to bila ljevaonica oružja i zvona Ivana Rabljanina.
U njegovo vrijeme Evropi je zaprijetila velika pogibelj od Turaka. Dubrovačka Republika se prva stala pripremati za obranu. Iz tog je razloga Rabljanin poslao molbu u Dubrovačku Republiku gdje je nedugo zatim primljen kao vrstan ljevač oružja napravivši najveći top sa zavojitim udubljenjima u cijevi.
1506. godine salio je najveće i najljepše zvono koje i dan danas otkucava ure na gradskom tornju u Dubrovniku.
Ivan Rabljanin je 1540. salio i jedno zvono za rapsku katedralu. Promjer mu je bio 68 centimetar ,a visina 76 centimetara. Nadahnut gotikom i renesansom kao motiv za ukrašavanje tog zvona uzeo je akantovo lišće i cvijeće koje se iprepletalo između likova Djevice Marije s Isusom, reljefne slike sv. Veronike, sv. Franje, sv. Ivana Krstitelja i sv. Jakova. Zvono nije sačuvano jer su ga Austrijanci 1917. godine odnjeli sa otoka.
Pretpostavlja se da je ovo zvono ujedno i zadnje zvono saliveno njegovim rukama.
Dakle , svoj životni put započeo je na ovom prekrasnom otoku i svoj zadnji rad napravio baš za nas , njegove rabljane.